Dan opsade Sarajeva, 5.april, učenici III1, III2, IV3 obilježili su učešćem u Memorijalnoj šetnji „Stazom sjećanja“. Pridružili su se građanima Sarajeva u hodu rutom od Trga djece Sarajeva do Baščaršije na kojoj je postavljena "Staza sjećanja" koju čine cipele donacije građana, simboli koraka ubijene djece i građana opkoljenog Sarajeva, te poginulih branitelja Armije i MUP-a RBiH.
Osim navedenog, Dan opsade Sarajeva obilježen je i postavljanjem plakata u holu škole, kao i čitanjem prigodnog teksta putem razglasa škole. Sadržaj teksta prenosimo u cjelosti:
"Uvažena direktorice, poštovani profesori i uposlenici škole, dragi učenici, 5. april, Dan početka opsade Sarajeva, datum je koji mora imati trajno mjesto u našim sjećanjima jer je to dan u historiji našeg grada, glavnog grada Bosne i Hercegovine, koji upozorava da zlu ništa nije sveto – ni red u kojem na hljeb čekaju djeca, ni kolona u kojoj na vodu čekaju starci, ni zgrada porodilišta u kojem su tek proplakala novorođenčad, ni igra dječija na snijegu...
Prije 32 godine, na današnji dan, svirepim ubistvom civila, žena, Suade i Olge zlo je započelo svoj krvavi pir po Sarajevu. Na nekadašnjem mostu Vrbanja sa agresorskih položaja Vojske RS-a ubijene su dvije žene koje su sa mnoštvom drugih Sarajki i Sarajlija već tog dana pokazale da se razlikuju od onih koji su željeli samo rušiti i ubijati. Bile su na protestima za mir, protv rata, za opstojnost države Bosne i Hercegovine, za slobodu svakog njenog građanina... Svoju su ideju i ubjeđenje životima platile.
Uslijedilo je nakon toga nikad dužih 1425 dana i toliko noći. U njima je život otet od jedanaest hiljada petsto četrdeset i jednog Sarajlije i Sarajke. Hiljadu šesto jedno dijete nije preživjelo snajperske napade, svakodnevno granatiranje, ubijanje koje nije prestajalo 44 mjeseca, koliko je trajala najduža opsada jednog glavnog grada u historiji. Treba uvijek pamtiti da niko od ubijenih nije bio samo broj u tužnom zbiru o kojem
danas govorimo. Moramo znati da su to bili očevi, majke, nene, djedovi, prijatelji, komšije, braća, sestre, bila su to nečija djeca, unučad, radost nečijih očiju zauvijek je ugašena.
Njih nema, ali zahvaljujući toj žrtvi, koju ne možemo ni razumjeti ni platiti, danas smo mi ovdje, u svome gradu koji je opstao, preživio, izborio se, u našoj zemlji u kojoj smo slobodni i svoji. Zbog njih, kojih nema, dužni smo cijeniti svoje danas i raditi za bolje, sigurnije i pametnije sutra.
Mi, mladi ljudi ove zemlje, dugujemo onima kojima je mladost prekinuta da iskoristimo svaku priliku da steknemo znanje, da budemo bolji, pošteniji, čestitiji iz dana u dan, da čašću i umijećem odgovorimo na izazove koji su pred nama, našim gradom i našom zemljom, da pokažemo da smo svjetlo koje obasjava uspomenu na svakog našeg ubijenog sugrađanina, snažnije nego što ploču na mostu Suade i Olge, okrenute na istok, obasjavaju zrake sunca koje jutrom otkrije tajne teško ranjenog, ali obnovljenog i kao u inat lijepog našeg Sarajeva."
